Cilj vježbanja nije isprazna perfekcija pokreta i tehnika kojima ćemo ozlijediti i poraziti druge ljude. Naprotiv, istinski cilj ove borbene vještine je usavršavanje ljudskog duha i kreiranje osobe koja živi u harmoniji sa drugima, dočekujući ih na miran način, nastojeći stvoriti sklad između sebe i ostalog svijeta.

Ovo se postiže kroz vježbu, bez natjecanja i sukoba sa drugima, te bez upotrebe brutalne snage. Aikido ne nudi samo fizičko vježbanje, nego i duhovni razvoj, istovremeno učeći ispravnoj etici i ponašanju.

Osnivač vještine, O-Sensei Morihei Ueshiba, nakon što je ovladao mnogim tradicionalnom borilačkim vještinama (ju jutsu, kenjutsu, sojutsu i dr.), kreirao je aikido kao vještinu koja neće razarati, već doprinositi spajanju i boljem razumijevanju ljudi u svijetu.

Tehnički razvoj aikida sažima se kroz iskustvo tradicionalnih borilačkih sistema, a naročito Daito-ryu Aiki-ju-jutsu stila. Osim tehničkog aspekta, aikido i u svojoj filozofskoj, spiritualnoj interpretaciji, prati prirodna, sveobuhvatna kretanja Univerzuma.

Kod svih interpretacija aikida postoje dvije osnovne ideje :

  • mirno rješavanje sukoba kad god je to moguće
  • osobni razvoj kroz aikido treninge
     

Aikido je ne-otpor. Zato što je ne-otpor, pobjedonosan je od početka. Oni sa zlim namjerama ili pokvarenim mislima su trenutno poraženi. Aikido je nepobjediv zato što se sa ničim ne sudara.

Istinski ratnik je nepobjediv zato što se ne natječe protiv bilo koga. Poraziti znači poraziti um smutnje koji gajimo u sebi.

Ozlijediti suparnika znači ozlijediti samoga sebe. Kontrolirati agresiju bez nanošenja ozljeda je prava umjetnost Aikida. Tehnike koriste četiri kvalitete koje odražavaju prirodu našeg svijeta. U zavisnosti od okolnosti, morao bi biti: tvrd kao dijamant, elastičan kao vrba, glatko tekuć kao voda i prazan poput praznog prostora.

has2
has
cro_lang en_lang